Indikator 1.41 Stopa zaposlenih u riziku od siromaštva

Indikator je dio indikatora Ciljeva održivog razvoja EU (SDG) postavljenog tamo gdje se koristi za praćenje napretka prema SDG 1 o iskorjenjivanju siromaštva u svim njegovim oblicima svugdje, što je ugrađeno u prioritete Evropske komisije pod “Ekonomije koja radi za ljude“. Indikator je uključen kao sekundarni indikator u Pregled socijalnih pokazatelja za Evropski stub socijalnih prava i Akcioni plan EPSR-a. Udio osoba koje su zaposlene i imaju ekvivalentni raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva, koji je postavljen na 60% nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka (nakon socijalnih transfera). Za potrebe ovog indikatora, smatra se da je pojedinac zaposlen ako je bio zaposlen više od polovine referentne godine. Indikator se zasniva na EU-SILC (statistika o prihodima, socijalnoj inkluziji i uslovima života).

Zaposlenost se često tvrdi da je najbolja zaštita od siromaštva, tako da je jedan od ciljeva EU stvaranje više i boljih radnih mjesta. Stoga je važno izmjeriti udio siromašnih radnika, ljudi koji žive ispod granice siromaštva iako rade. Siromaštvo i socijalna isključenost štete životima pojedinaca i ograničavaju mogućnosti ljudi da ostvare svoj puni potencijal tako što utiču na njihovo zdravlje i dobrobit i smanjuju obrazovne ishode. To zauzvrat smanjuje mogućnosti za uspješan život i dodatno povećava rizik od siromaštva. Bez efikasnog obrazovanja, zdravstvenih, socijalnih, poreskih olakšica i sistema zapošljavanja, rizik od siromaštva se prenosi sa jedne generacije na drugu. To uzrokuje opstanak siromaštva i stoga stvara više nejednakosti, što može dovesti do dugoročnog gubitka ekonomske produktivnosti od cijelih grupa društva i ometati inkluzivni i održivi ekonomski rast.

Indikator je proizveden u skladu sa standardima kvaliteta na visokom nivou evropske statistike. Od 2005. godine nadalje, EU-SILC se zasniva na zajedničkom okviru definisanom usklađenim listama primarnih i sekundarnih varijabli, zajedničkim konceptima, preporučenom dizajnu, zajedničkim zahtjevima (kao što su postupci imputacije, ponderisanje, izračunavanje grešaka u uzorkovanju) i klasifikacijama s ciljem maksimiziranja uporedivosti proizvedenih informacija. Od 2021. godine Uredba (EU) 2019/1700 predviđa zahtjeve koji se odnose na geografsku pokrivenost, detaljne karakteristike uzorka, uključujući poduzorkovanje, u skladu sa Aneksom III, zajedničke periode prikupljanja podataka, zajedničke standarde za uređivanje i imputaciju, ponderisanje, procjenu i procjenu varijanse.

Dugoročni cilj za ovaj indikator je vrijednost od 0