Indikator 1.41 Stopa zaposlenih u riziku od siromaštva

Pokazatelj je dio skupa pokazatelja Ciljeva održivog razvoja EU (SDG), gdje se koristi za praćenje napretka prema cilju održivog razvoja 1 o iskorjenjivanju siromaštva u svim njegovim oblicima svugdje, što je ugrađeno u prioritete Evropske komisije u okviru „Ekonomije koja radi za ljude”. Pokazatelj je uključen kao sekundarni pokazatelj u Pregled socijalnih pokazatelja za Europski stup socijalnih prava i Akcijski plan EPSR-a. Udio osoba koje su zaposlene i imaju ekvivalentni raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva, koji je postavljen na 60 % nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka (nakon socijalnih transfera). Za potrebe ovog pokazatelja smatra se da je pojedinac zaposlen ako je bio zaposlen više od polovice referentne godine. Pokazatelj se temelji na EU-SILC (statistika o dohotku, socijalnoj uključenosti i životnim uvjetima).

Zaposlenost se često tvrdi da je najbolja zaštita od siromaštva, pa je jedan od ciljeva EU stvaranje više i boljih radnih mjesta. Stoga je važno izmjeriti udio siromašnih radnika, ljudi koji žive ispod granice siromaštva iako rade. Siromaštvo i socijalna isključenost štete životima pojedinaca i ograničavaju mogućnosti ljudi da ostvare svoj puni potencijal utječući na njihovo zdravlje i dobrobit te smanjujući obrazovne ishode. To zauzvrat smanjuje mogućnosti za uspješan život i dodatno povećava rizik od siromaštva. Bez učinkovitog obrazovanja, zdravstvenih, socijalnih, poreznih olakšica i sustava zapošljavanja, rizik od siromaštva prenosi se s jedne generacije na drugu. To uzrokuje opstanak siromaštva i stoga stvara više nejednakosti, što može dovesti do dugoročnog gubitka ekonomske produktivnosti od cijelih skupina društva i ometati uključiv i održiv gospodarski rast.

Pokazatelj je izrađen u skladu s visokim standardima kvalitete europske statistike. Od 2005. nadalje, EU-SILC se temelji na zajedničkom okviru definiranom usklađenim popisima primarnih i sekundarnih varijabli, zajedničkim konceptima, preporučenom dizajnu, zajedničkim zahtjevima (kao što su postupci imputiranja, ponderiranje, izračun pogrešaka uzorkovanja) i klasifikacijama s ciljem maksimiziranja usporedivosti proizvedenih informacija. Od 2021. godine Uredba (EU) 2019/1700 predviđa zahtjeve koji se odnose na zemljopisnu pokrivenost, detaljne karakteristike uzorka, uključujući poduzorkovanje, u skladu s Prilogom III., zajednička razdoblja prikupljanja podataka, zajedničke standarde za uređivanje i imputaciju, ponderiranje, procjenu i procjenu varijance.

Dugoročni cilj za ovaj pokazatelj je vrijednost od 0